Šesnaest godina razvijao je Staša Puškarić svoju ideju zbrinjavanja ugljičnog dioksida. Danas je ona patentirana, testirana i čeka potrebna svjetska odobrenja. Ono što se čini malim korakom za jednoga profesora s juga Hrvatske, moglo bi postati velikim korakom za čovječanstvo.
Staša Puškarić profesor je znanosti o okolišu na Američkoj
visokoj školi za menadžment i tehnologiju u Dubrovniku. No odavno
se okolišom ne bavi samo u predavaonici. Jedno od područja njegova
djelovanja jest zaštita prirode kompostiranjem, ali u znanstvenim i
medijskim krugovima zaokupljenim globalnim zatopljenjem,
Puškarića se spominje u kontekstu projekta GEA@275.
Ideja je da se uz pomoć malih količina željeza potakne stvaranje
organskih nakupina, takozvanog morskog snijega, koje privlače
bakterije i cijanobakterije - gutače ugljika. Kemikalije i ugljik
pali bi zajedno s morskim snijegom na dno oceana i tako bi
postali dio prirodnog geološkog ciklusa ugljika. Puškarić tvrdi
kako bi se na taj način u vremenu kraćem od godine dana mogla
ukloniti godišnja emisija štetnog ugljičnog
dioksida.
GEA@275 protokol uklanjanja atmosferskog ugljika već je
patentiran i trenutačno jedini u svijetu može zbrinuti emisiju
CO2 u prirodne geološke rezervoare. Testovi u
laboratoriju i u stvarnim morskim uvjetima pokazali su da nema
značajnog negativnog utjecaja na prirodu.
"Ovo je jedan od sigurnih načina rješavanja emisija
CO2 a razvio sam ga kako bih kupio vrijeme. No ako
zaista želimo spasiti planet, moramo učiniti nešto drugo, prije
svega promijeniti sebe."
Staša Puškarić
http://www.clivus-era.com
http://www.acmt.hr